Značajke baroka

Barok je stilsko-povijesni i periodizacijski termin u povijesti likovnih umjetnosti, glazbe i književnosti. Kao općenite značajke baroka smatraju se: uzbudljive kretnje svih oblika, koje nisu izražaj harmonije, već naprotiv izraz snage, koja pri tom prodire i uzdižući se prelazi pače dotadašnje granice između graditeljstva, plastike i slikarstva. Pričinja se kao da iz građevine izviru plastičke snage; skulptura se sada lako povezuje s graditeljstvom, pa kada u baroknom interieuru još k tome pridođe slikarstvo, tada nastaje jedinstveno umjetničko djelo, kod kojega pojedine likovne vrste nisu samostalne, već su naprotiv jedna s drugom organski čvrsto povezane u suvislu cjelinu. Iz cjelokupne barokne umjetnosti izbija snažno značaj reprezentativnosti; sve, što je priprosto i povučeno, smatra se protivštinom pojma b. Sjaj, raskoš, patetika, bučna punoća, stupnjevanje razmjera — različite su pojave reprezentativnog prikazivanja. Ove su odlike u jednakoj mjeri prisvojile i crkvena i svjetovna umjetnost, koje su se u baroku međusobno izjednačile, što se nije događalo u umjetnosti nikada prije, a ni kasnije. Barok se sa svojom raskoši može primjetiti u glazbi, likovnoj umjetnosti i graditeljstvu, a ovdje je prikazano nekoliko primjera.