Antonio Vivaldi
O glazbeniku
Tko ne poznaje tog neumorna skladatelja za kojega je Strawinsky govorio da je skladao samo jedan koncert, ali 600 puta? Tko nije u dućanu, na televiziji, u zrakoplovu ili čak koncertnoj dvorani čuo za Vivaldijeva "Četiri godišnja doba" koja su, uz Mozartovu "Malu noćnu muziku" i Bethoveenovu "Odu radosti" sinonimi za klasičnu glazbu? Antonio Vivaldi, "il Prete Rosso": skladatelj, dirigent, violinist, pedagog i organizator. Slavljen i veličan za vrijeme života, posvuda sviran i plagiran sve do smrti kada postupno pada u zaborav.
Antonio Vivaldi rodio se 4. ožujka 1678. godine u Veneciji. Bio je prvi sin (od osmero djece) svog oca Giovannija Battiste Vivaldija, poznatog violinista. U Veneciji uči glazbu i teologiju. Glazbeno okruženje omogućilo mu je da se susretne s najvećim venecijanskim glazbenim umjetnicima, što je kasnije imalo pozitivan utjecaj na njegovo stvaralaštvo. U 25. godini zaređen je za svećenika i postavljen za kapelana u crkvi St. Maria della Pieta. U toj crkvi dobiva svoj poznati nadimak "il Prete Rosso" ili crvenokosi svećenik zbog svoje riđe kose. Službu je brzo napustio zbog zdravstvenih razloga
Nakon odlaska iz crkve, od 1703. do 1740. neprekidno se bavio glazbom djelujući kao dirigent, violinist, organizator i skladatelj na konzervatoriju "La Pieta". Ovaj konzervatorij pohađale su samo djevojke koje su učile sve moguće instrumente da bi kasnije javno pokazale svoje znanje. Ovo se povezuje s raznolikosti instrumenata u Vivaldijevoj glazbi. Osim instrumentalne glazbe, za svoje učenice pisao je i vokalnu glazbu. Za pojedine djevojke komponirao je posebne arije i koncerte prilagođene njihovim virtuoznim mogućnostima što se zaključuje iz zabilježenog imena glazbenice koja je imala čast interpretirati glazbu. Za violinisticu Annu de Violin, njegovu učenicu, a kasnije i kolegicu na konzervatoriju, napisao je 30 koncerata za violinu.
1713. godine počeo je raditi i u kazalištu St. Angelo gdje je praizvedena njegova prva opera "Ottone in villa". Do 1739. godine za kazalište je napisao još pedesetak opera. Osim u Veneciji, gdje je uglavnom boravio, odlazio je i u druge gradove u Italiji. Na njegovim putovanjima često ga je pratilo nekoliko ženskih osoba koje su se za njega brinule. Jedna od njih, mlada pjevačica i njegova učenica Anna Giraud, često je nastupala u njegovim operama. To je dalo povoda ogovarateljima i pritužbe su došle čak do crkvenih vlasti kojima se Vivaldi morao opravdavati braneći se da u njegovim odnosima s pjevačicom nema ničeg nedopuštenog. Za života stekao je velik imetak, ali neuredan i rasipan život uzrokovao je na kraju smrt gotovo u bijedi. Umro je 28. srpnja 1741. godine u Beču te je tamo pokopan u bolničkoj grobnici za siromahe.